KLICE OBRAZOVANјA ПРАВНИКА U SRBIJI (1808–1813)
Istorija visokog obrazovanja u Srbiji počinje 1. septembra 1808. Tada je u Beogradu, na mestu gde se danas susreću ulice Kralјa Petra i Gospodar Jevremova, osnovana Velika škola, čedo Ivana Jugovića (Jovana Savića), nekadašnjeg profesora Karlovačke gimnazije, a otvorena besedama vožda Karađorđa i velikog srpskog prosvetitelјa Dositeja Obradovića. Država i pravo su neraskidivo povezani pojmovi, toliko povezani da je drugi pojam preduslov za postojanje prvog. Stoga ne čudi što su u okviru nastavnog programa Velike škole svoje mesto na drugoj i trećoj godini pronašli i predmeti sa pravnom sadržinom: Stilistika, Statistika Srbije, Geografsko-statistička istorija Mađarske, Rusije, Engleske, Francuske, Polјske, Austrije i Turske, Krivično pravo i ,,način suđenja kriminalnog” (Krivični postupak) i Narodno (međunarodno) pravo. Među polaznicima Velike škole susrešćemo neka kasnije vrlo poznata imena, kao što su Vuk Karadžić, Sima Milutinović Sarajlija, Lazar Arsenijević Batalaka, Jevrem Nenadović i drugi.
Pad države Prvog srpskog ustanka doneo je sa sobom i prestanak rada Velike škole. Obnova visokoškolskog obrazovanja morala je da sačeka, kako to u naslovu jednog svog dela kaže čuveni srpski filolog Stojan Novaković, ,,vaskrs države srpske”.
ISTORIJA VISOKOG PRAVNOG OBRAZOVANјA U OBNOVLjENOJ SRBIJI (1839–1918)
Kraj 30-ih godina XIX veka je vreme kada se, uopšte uzev, znatno pojačava aktivnost na izgradnji ustanova mlade Kneževine Srbije, pa tako 1838. nastaje i Licej, koji se već naredne godine razdvaja od kragujevačke gimnazije i dobija visokoškolski karakter. Godine 1840. na Liceju je osnovano Pravno (,,Pravoslovno”) odelјenje. Nastavni program Pravnog odelјenja Liceja utvrđen je Sistemom pravoslovnom u Knjažesko-srbskoj akademiji, koja je predvidela postojanje šest predmeta: Privatnog i narodnog prava razuma, Statistike, Državnog prava, Crkvenog prava, Filozofskog krivičnog prava i Krivičnog prava.
Studije prava reformisane su prvim zakonom o obrazovanju u istoriji Srbije – Ustrojenijem javni učilišni nastavlјenija (1844), koji je zasluga Jovana Sterije Popovića, vrlo poznatog kao književnika, ali ni izbliza dovolјno poznatog kao pravnika. Nastavnim programom sadržanom u ,,Kir Janjinom” zakonu, predviđeno je postojanje sledećih nastavnih predmeta: Prirodno pravo, Policija, Statistika, naročito evropskih država i posebno Srbije, Narodna ekonomija i finansije, Francuski jezik, Srpsko građansko pravo, Krivično pravo, Građanski sudski postupak, Krivični sudski postupak sa obrascima i Pozitivno javno pravo.
Reformom iza koje je stajao Platon Simonović, strogi (po nekima i rigidni) pedagog iz Sremske Kamenice, a koja je oživotvorena u Ustrojeniju Knjažesko-srbskog Liceja iz 1853, ukinuta je obaveza da studenti Pravnog odelјenja prethodno završe trogodišnje studije filozofije. Same studije su ,,pozitivizirane” i sastojale su se od deset pozitivnopravnih i nekoliko predemeta opšteg karaktera – Statistike, Državne ekonomije, Finansija, Političke računice, Francuskog i Nemačkog jezika.
Godine 1863. donet je Zakon o ustrojstvu Velike škole, na osnovu kojeg je u Srbiji formirana visokoškolska ustanova sa istim imenom kao svojevremeno čedo Ivana Jugovića. Deo te institucije bio je i Pravni fakultet, na kojem su postojali pravni predmeti (Rimsko pravo, Građanski zakonik, Građansko-sudski postupak, Trgovinski zakonik, Krivični zakonik, Krivično-sudski postupak, Sudska medicina, Administrativno pravo, Javno pravo Srbije i Međunarodno pravo), ali se vodilo računa i o opštem obrazovanju ,,slušalaca”, tako da su oni morali da pohađaju i pojedine predmete sa Filozofskog, pa čak i Tehničkog fakulteta. Zakonom utvrđen plan i program Pravnog fakulteta više puta se menjao (najviše izmenama i dopunama Zakona od 1873. i 1880. i Uredbom Pravnog fakulteta iz 1897). Prema Zakonu o Univerzitetu iz 1905. Pravni fakultet je jedan od pet fakulteta koji ulaze u sastav Univerziteta u Beogradu.
PRAVNI FAKULTET U NOVOM SADU – OD IDEJA DO REALIZACIJE (1774–1955)
1. IDEJE
Ideja da se na prostoru Habzburške monarhije podigne srpska visoka škola datira od druge polovine XVIII veka. Grupa učenih Srba iz Austrije, među kojima su bili advokat Jovan Muškatirović, pedagog Teodor Janković Mirijevski i plemić i dobrotvor Marko Servicki, podnela je 1774. Ilirskoj dvorskoj kancelariji predlog za ustanovlјenje srpske visoke škole, čiji bi nastavni program obuhvatio i studije prava. Taj predlog, međutim, nije bio odobren. Nekadašnji austrijski konzul u Beogradu Ferdinand Majerhofer, dakako polazeći od interesa svoje zemlјe, predložio je 1849. austrijskoj vladi da se u Sremskim Karlovcima podigne ,,istočni” univerzitet, što je vlada prihvatila između ostalog i zbog toga što bi se na njega upisivali i studenti iz Srbije. No do realizacije Majerhoferove ideje nikada nije došlo, a plodom nisu urodila ni nastojanja karlovačkog patrijarha Josifa Rajačića iz 1854. da se u Srpskom Sionu – Sremskim Karlovcima, podigne srpski univerzitet, čiji bi nesuđeni studenti mogli da se opredele i za studije prava, kao ni inicijativa sa početka 60-ih da se u Novom Sadu formira pravna akademija, za koju je čak kuplјena i zgrada, nadaleko čuveni Platoneum, zadužbina bačkog vladike Platona Atanackovića.
Uslovi za nastanak visokoškolske ustanove na području današnje Vojvodine stekli su se nakon završetka Prvog svetskog rata, kada su se Srem, Banat, Bačka i Baranja prisajedinili Kralјevini Srbiji, a zatim kao njen deo postali deo Kralјevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Po zamisli vlasti nove države, na severu Kralјevine trebalo je formirati jedan pravni fakultet, a kao kandidati za dobijanje ove visokoškolske ustanove figurirali su Novi Sad i Subotica. Premda je komisija, čiji je član bio i Slobodan Jovanović, iz više razloga dala prednost Srpskoj Atini, fakultet je zbog političkih interesa ipak osnovan u Subotici ukazom od 27. januara 1920, a njegova organizacija uređena je Uredbom o Pravnom fakultetu u Subotici od 2. februara 1920. Prema toj uredbi, prvi nastavnici bili su izabrani na osnovu Zakona o Univerzitetu u Beogradu, a nastava se izvodila u šest semestara, i to iz sledećih predmeta: Enciklopedija prava, Rimsko pravo, Narodna ekonomija s ekonomskom politikom, Crkveno pravo, Nauka o finansijama, Krivično pravo sa krivično-sudskim postupkom, Građansko pravo s građansko-sudskim postupkom, Trgovačko pravo s meničnim pravom i stečajnom pravom, Opšte pravo i ustavno pravo, Administrativno pravo, Međunarodno javno pravo i Istorija Srba u Ugarskoj.
Fakultet je počeo sa radom 1. marta 1920, a prva generacija studenata diplomirala je u školskoj 1921/22. Rad Fakulteta okončan je 1. aprila 1941. Doprinos Pravnog fakulteta u Subotici pravnom obrazovanju je veliki. Nјegovi nastavnici bili su velikani naše nauke kao što su Sergije Troicki, Čedomir Marković, Aleksa Ivić, Lazo M. Kostić, Fedor Nikić, Dušan Pantelić, Nikola Stjepanović i drugi. Među povremenim predavačima nalaze se i imena poput Slobodana Jovanovića, Teodora Taranovskog, Božidara Markovića i Dragolјuba Aranđelovića.
2. REALIZACIJA I PRVI KORACI (1959–1965)
Ubrzo nakon uspostavlјanja socijalističke Jugoslavije oživele su misli o osnivanju Pravnog fakulteta u Novom Sadu. Do pretvaranja tih misli u delo došlo je 20. jula 1955, kada je Narodna skupština Socijalističke Republike Srbije donela Zakon o osnivanju Pravnog fakulteta u Novom Sadu. Zakon je predvideo da će Fakultet biti deo Univerziteta u Beogradu i da će se nastava na njemu izvoditi prema planu i programu Pravnog fakulteta u Beogradu.
Fakultet je sa radom započeo nakon donošenja Uredbe o početku rada i sastavu organa upravlјanja Pravnog fakulteta u Novom Sadu (1959). Za njegove prve nastavnike imenovani su dr Tihomir Vasilјević (Krivično procesno pravo), u zvanje redovnog profesora, dr Karolј Đetvai (Građansko pravo) i dr Aleksandar Magarašević (Međunarodno javno pravo), u zvanje vanrednog profesora, a dr Ljubiša Stevanović (Obligaciono pravo) i dr Miloš Stevanov (Porodično i nasledno pravo) u zvanje docenta. Za honorarne docente izabrani su dr Andrija Zador (Građansko pravo) i dr Ivan Melvinger (Administrativno pravo), a za honorarnog asistenta Nikola Vorgić.
Konstitutivna sednica uprave Fakulteta održana je 5. oktobra 1959. i na njoj je Aleksandar Magarašević izabran za prvog dekana Pravnog fakulteta u Novom Sadu. Savet Fakulteta konstituisan je vrlo brzo – 30. decembra 1959. i za njegovog prvog predsednika izabran je predsednik Vrhovnog suda Autonomne Pokrajine Vojvodine Arnold Rajh. Školske 1959/60. na Fakultet se upisala i prva generacija studenata. Tokom prvih nekoliko godina njegovog rada Fakultet je upisivalo mnogo više vanrednih studenata nego redovnih.
Prema prvom Statutu Fakulteta iz 1963. nastava je bila dvostepena. U prvim godinama rada Fakulteta nastava je održavana u prostorijama nekadašnjih vojnih objekata na Petrovaradinskoj tvrđavi, a potom na više drugih mesta, kako se konstatuje na proslavi desetogodišnjice rada Fakulteta, ,,sa mnogo teškoća”.
U UNIVERZITETSKOM CENTRU NA LIMANU (1965–1989)
Preselјenjem Fakulteta u novu zgradu na Limanu, građenu za potrebu Fakulteta tehničkih nauka, otklonjene su teškoće u pogledu izvođenja nastave u neadekvatnom prostoru. Novi Statut Fakulteta, usvojen 1966, predstavlјao je vraćanje na koncepciju studija kojima se studenti obrazuju za opšti tip pravnika. Studije su se sastojale od 25 obaveznih predmeta, a na četvrtoj godini su studenti bili dužni da se opredele za jednu od tri opcione grupe Građanskopravnu, Krivičnopravnu i Upravnopolitičku. Korak dalјe ka osavremenjavanju studijskog programa doneo je Statut Fakulteta iz 1978, koji je studentima omogućio da se na trećoj godini studija opredele za jednu od devet opcionih grupa – Građanskopravnu, Krivičnopravnu, Upravnopolitičku, Privrednopravnu, Opšteteorijskopravnu, Međunarodnopravnu, Ekonomskopravnu, Grupu za socijalni rad i Sociološku grupu. Od početka 70-ih godina redovni studenti u strukturi naših akademaca počinju brojčano da dominiraju u odnosu na vanredne.
Pravni fakultet je zajedno sa Ekonomskim fakultetom u Subotici školske 1972/73. osnovao Međufakultetsko odelјenje Poslovnopravnog smera, koje se sastojalo od dva odelјenja – jednog na Pravnom i jednog na Ekonomskom fakultetu. Nakon višegodišnjih priprema, od školske 1974/75. Fakultet je otpočeo sa izvođenjem postdiplomskih magistarskih studija. Studenti su mogli da se opredele za Građanskopravni, Privrednopravni, Krivičnopravni, Međunarodnopravni, Opšteteorijskopravni, Sociološkopravni ili Društvenoekonomski smer.
Od školske 1986/87. na Fakultetu se izvodi i nastava na Smeru unutrašnjih poslova, u okviru kojeg su studenti sticali, pored opšteg pravničkog obrazovanja, i specijalizovana znanja potrebna za rad u organima unutrašnjih poslova.
Fakultet je i u kadrovskom pogledu krupnim koracima koračao napred. Od svega pet zaposlenih u nastavi nakon osnivanja, nastavni kadar se već 1965. petostruko uvećao i tada se sastojao od 25 nastavnika i saradnika. Do 1976. organizovan kao jedna organizaciona jedinica i podelјen na katedre, Fakultet je gore navedene godine, u skladu sa Zakonom o vaspitanju i obrazovanju, podelјen na institute. Nјih je u početku bilo tri – Institut pravnih nauka, u čijem je sastavu bila Katedra građanskopravnih nauka, Institut privrednopravnih i ekonomskih nauka, u čijem sastavu su bile Katedra privrednopravnih nauka, Katedra za nauke o udruženom radu i samoupravlјanju i Katedra ekonomskih nauka i Institut društvenih i pravnih nauka, koji su činile Katedra za istoriju države i prava, Katedra društvenopolitičkih nauka i Katedra za međunarodno pravo i međunarodne odnose. Institut krivičnopravnih nauka osnovan je 1982. i obuhvatao je samo Katedru za krivično pravo.
Svaki od instituta imao je i svoje organizacione jedinice, pa su tako u okviru Instituta društvenih nauka delovali Centar za međunarodne studije i Centar za izučavanje značaja i uticaja rimskog prava. Institut za privrednopravne i ekonomske nauke je u svom sastavu imao Centar za međunarodno i uporedno privredno (trgovačko) pravo, Centar za ekonomska istraživanja i poslovna zajednica Udruženi rad – teorija i praksa. Centar za studije arbitražnog prava bio je organizaciona jedinica koju je formirao Institut pravnih nauka.
Godine 1966. pokrenut je Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, naučni časopis Fakulteta, koji bez prekida izlazi do danas. Odlukom Veća Fakulteta od 20. septembra 1967. na Fakultetu je osnovan Zavod za naučnoistraživački rad, u čijoj su nadležnosti bili naučnoistraživački rad na Fakultetu i organizacija postdiplomskih studija.
Novo doba u istoriji Fakulteta počelo je 1989. kada se preselio u zgradu u kojoj se i danas nalazi.
NOVO DOBA (1989 – )
Fakultet je, idući u korak sa reformom visokog obrazovanja u sklopu Bolonjskog procesa, 2006. inovirao studijske programe osnovnih akademskih studija Prava – opšti smer i Prava – smer unutrašnjih poslova. Deo reforme predstavlјalo je i uvođenje jednogodišnjih master akademskih studija na studijskim programima MAS Prava – opšti smer i MAS Prava – smer unutrašnjih poslova. Od školske 2014/15. studenti su dobili priliku da upišu i dva nova studijska programa na master akademskim studijama – Nacionalna bezbednost i Socijalni rad. Doktorske akademske studije na Fakultetu su uvedene 2008.
Napori Pravnog fakulteta u Novom Sadu da svoje studije koncipira kao kvalitetne i primamlјive za buduće pravnike dobili su priznanje u vidu akreditacije Fakulteta kao visokoškolske ustanove iz 2009, a potom i ponovne akreditacije iz 2014.
Pravni fakultet kontinuirano i intenzivno radi na modernizaciji i unapređenju kvaliteta kurikuluma na sva tri nivoa studija, kao i izvođenja nastave u pravcu prihvatanja, odnosno implementacije svih dostignuća informaciono-komunikacionih tehnologija za potrebe pravnih nauka.
U skladu sa evropskim standardima kvaliteta u oblasti visokog obrazovanja Pravni fakultet je akreditovan 2021. godine sa najvišim ocenama, kao i studijski programi na osnovnim, master i doktorskim akademskim studijama, koji u potpunosti odgovaraju potrebama savremenog obrazovanja pravnika u uslovima intenzivnog razvoja informaciono-komunikacionih tehnologija. Značajna pažnja se posvećuje i permanentnom unapređenju prostora i tehničkih sredstava za izvođenje nastave.
Celokupno delovanje Pravnog fakulteta zasnovano je na postulatu „student u centru učenja“, što obuhvata ne samo nastavne nego i brojne vannastavne aktivnosti, koje doprinose sticanju dodatnih referenci diplomiranim studentima značajnih za zapošlјavanje.
Naučno-istraživačka delatnost Pravnog fakulteta, kao drugi stub delovanja, beleži izuzetne rezultate na nacionalnom i na međunarodnom nivou omogućavajući inoviranje studijskih programa sa najnovijim dostignućima u nauci i struci.
U cilјu dalјeg unapređenja nastavnog procesa i naučno-istraživačke delatnosti Fakultet obezbeđuje stvaranje svih potrebnih uslova za unapređenje kompetencija nastavnika i saradnika, kao i permanentni razvoj naučnoistraživačkog podmlatka kroz planske akte i realizaciju konkretnih mera i aktivnosti.
Pravni fakultet neguje tradicionalne vrednosti pravne nauke i pravničke profesije uz kontinuiranu i intenzivnu implementaciju najsavremenijih dostignuća informaciono-komunikacionih tehnologija u društvu – koje bez prava ne može da se zamisli i da napreduje.